Povijest Splita, iako arheološki iskopi potvrđuju da je splitsko područje bilo naseljeno i u starorimskom razdoblju,  počinje dolaskom Dioklecijana i gradnjom palače, čije ostatke i danas grad ponosno čuva (najveća je i najbolje sačuvana kasnoantička palača na svijetu). Palaču je Dioklecijan gradio od 295.do 305.godine, te su u nju povukao s trona Rimskog carstva.
621. godine palaču naseljavaju građani Salone (sadašnjeg Solina) nakon napada Avara i Slavena.
U VII stoljeću grad se širi izvan zidina palače.
812. – 1069. godine Split priznaje vlast Bizanta, nakon čega je pripojen Hrvatskoj
1105. pod vlašću ugarsko-hrvatskih kraljeva
Od 1207. građani biraju za svoje priore i komese hrvatske, humske i bosanske feudalce
Od 1420. pod vlašću Venecije
U XVI stoljeću Split ugržavaju Turci, a nakon pada Venecije 1797. godine, zajedno s Dalmacijom dolazi pod vlast Austrije koja ga ustupa Francuskoj.
U razdoblju 1813.-1918. ponovno je pod Austrijom.
1882. Split dobiva hrvatsku upravu.
U drugoj polovici XIX stoljeća počinje se gospodarski oporavljati i početkom XX stoljeća postaje najznačajnijom lukom.
Po svršetku prvog svjetskog rata Dalmacija ulazi u novostvorenu državu (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), koja kasnije postaje Jugoslavija).
Danas je drugi grad po veličini Republike Hrvatske, te kulturno, znanstveno i gospodarsko središte Dalmacije, a u posljednjih nekoliko godina prvi europski grad po godišnjem rastu turista.